Aloe su podrijetlom iz tropskih područja južne Afrike.
Aloe je na Rtu dobre nade, 1730 godine, otkrio, imenovao i prenio u Englesku poznati botaničar Phillip Miller. Njegovu su pozornost privukla glatka i njegovana lica tamošnjih žena. Ustanovio je da se one svakodnevno umivaju sokom aloe, koja ne samo da čisti kožu, već joj vraća vlagu i štiti je od jakih ultravioletnih zraka. Aktivne tvari iz aloe vere su mono i polisaharidi, muko-polisaharidi (derivati uronske, glukuronske i galakturonske kiseline), slobodne amino kiseline, proteini, enzimi, vitamini i minerali. U ljekovite svrhe rabi se sok dobiven iz listova biljke. U medicini i farmaciji koristi se za za spravljanje lijekova za opekline, pri radijaciji i uopće kod oštećenja kože, te sluznice želuca i crijeva. Djeluje bakteriostatski i baktericidno, protuupalno i regenerativno. Potiče proliferaciju stanica, ubrzava cijeljenje oštećenja kože (granulacijski i epitelizirajući učinak na oštećeno tkivo). Vlaži, umiruje i obnavlja kožu.